PROGRAM

Jednakonoćje započinje u trenutku kada su dan i noć približno jednake duljine diljem Zemlje — riječ je o fenomenu koji nastaje prelaskom Sunca preko nebeskog ekvatora. Taj prijelaz označava početak proljeća na sjevernoj hemisferi i nosi simboliku ravnoteže između svjetla i tame, stvarajući prostor za istraživanje suprotnosti u kojem se smještaju radovi prvog ovogodišnjeg bloka ANTISEZONE.

Program otvara međunarodno gostovanje brazilske umjetnice Flavije Pinheiro predstavom “UNBORN”, koja nas uvodi u svijet rituala i koreografije, propitujući krhkost i otpornost života kroz prizmu duhova i neostvarenih mogućnosti. Slijedi zagrebačka premijera predstave “OVA: TRISTITIA” autorica Anike Cetine i Valentine Miloš, koja istražuje kako se slavljenje i žalovanje ogledaju u svakodnevnim iskustvima te preispituje ideje života i smrti. Kroz kontemplativan pristup, autorice balansiraju cijeli spektar intenzivnih emocija, stvarajući prostor za njjihovu ambivalentnost. Nakon toga, na rasporedu je repriza predstave “HIHI” iz produkcije Kik Melone, autorice Ivane Bojanić i suradnika, koja se poigrava s napetostima između smijeha i jeze, razotkrivajući kako su granice između njih često nejasne i porozne. Izvođači stvaraju atmosferu u kojoj se publika istovremeno osjeća privučeno i uznemireno, pozivajući na promišljanje o tome što nas tjera da se smijemo čak i kad nismo sigurni je li smijeh prikladan. Istoga dana, u produženoj maniri, Nina Gojić kroz format razgovora otvara prostor za refleksiju i dijalog o temama izvedbi, pružajući moguće razumijevanje dramaturških i konceptualnih gesti pozvanih autorskih radova. Program zatvaramo predstavom “Dina Pustinjska” autorice Sindri Uču, koja složenim emocionalnim pejzažima istražuje višak samoće i zametnute osjećaje, nudeći introspektivan pogled na izoliranost i neispunjene ideale.

Prvi blok ANTISEZONE tako vas poziva na istraživanje prijelaza između svjetla i tame, između fizičkog i metafizičkog, dok se ravnoteža jednakonoćja zrcali u suptilnim prijelazima između emocija i tjelesnih manifestacija. Kroz ples i pokret, gradimo atmosferu gdje se suprotnosti susreću i stapaju, stvarajući izvedbenu poetiku u kojoj ništa nije konačno definirano.