dr. sc. Anamarija Batista i dr. sc. Marjana Krajač
istraživačko izlaganje i razgovor
Dr. sc. Anamarija Batista
Arhitekt(ica) kao dizajner(ica) instrumenata: poimanje zvuka kao varijacije
Kao prolazan događaj, zvuk je lakše razumjeti kao proces i tijek nego kao samostalnu cjelinu. Zvuk je indeksikalne naravi i teže ga je prevesti u diskretne simbole nego u ikonički svijet slike. No, je li to zbog mnoštva nijansi zvuka koje se događaju ili izmjenjuju u kratkim vremenskim intervalima, kao i zbog mnoštva zvučnih preklapanja, ili zbog manjka angažmana, a time i manjka prakse s auditivnim prostorom u području dizajna? Arhitektonska rješenja često naglašavaju ideju funkcije, a aktivnosti u prostoru uglavnom se promišljaju u smislu svrhe. Fiksacija na komercijalnu upotrebu prostora dodatno pogoršava ovaj problem. Ali, možemo li zamisliti arhitekte kao dizajnere instrumenata?
Ta nova uloga u planiranju zahtijevala bi proširenu estetsku i materijalnu organizaciju forme u arhitektonskom razmišljanju, kao i nove ideje, koncepte i pristupe. Forma ili materijal morali bi se birati i procjenjivati i prema kriterijima njihove akustične dimenzije. Pitanje proširenja vizualno fokusiranog koncepta prostora i načina njegove uporabe na druge osjetilne dimenzije, poput akustične, uključuje preispitivanje vizualno dominantnih pristupa i traženje formi koje omogućuju reprezentaciju zvuka. A tijelo koje ulazi u prostor i djeluje u njemu, bilo kolektivno ili individualno, treba integrirati u planiranje kao maštoviti aspekt arhitektonskog i urbanog prostora. Naposljetku, potraga za preklapanjima i razvojem treba se shvatiti i kao potraga za zvučnim varijacijama, intenzitetima i atmosferama.
Dr. sc. Marjana Krajač
Konfigurirano kroz konkretni prostor: koreografske strukture koje proizlaze iz stvarnog prostora
Polazeći od pretpostavke da je prostor aktivni sudionik u oblikovanju koreografije, ovo istraživanje propituje načine na koje materijalne i funkcionalne značajke konkretnog prostora ulaze u samu koreografsku strukturu. Središnje mjesto u istraživanju zauzima koncept koreografiranja s prostorom – metodološki okvir unutar kojeg se pokret razvija u izravnom dijalogu s prostornim kontekstom. Kretanje proizlazi iz perceptivne i kinestetičke interakcije tijela sa specifičnim prostornim uvjetima: prostor postaje autorski element koreografskog procesa te dramaturški, ritmički i kompozicijski impuls izvedbe. Istraživanje stoga predlaže koreografiju kao kritičku praksu prostornog mišljenja, otvarajući prostor za interdisciplinarni dijalog između izvedbenih umjetnosti, arhitekture i teorije prostora.
Prezentacija će prokomentirati nekoliko primjera nastalih u dijalogu s prostornim konfiguracijama, analizirajući načine na koje prostor generira izvedbenu strukturu. Koreografski materijali izravno proizlaze iz odnosa prema gradskoj urbanoj strukturi Zagreba, arhitektonskoj slojevitosti te povijesno-političkoj uvjetovanosti prostora. Grad se promatra kao pejzaž kontinuiranih transformacija – između planskog i stihijskog, monumentalnog i rubnog – a koreografija kao alat čitanja, mapiranja i prevođenja kompleksnih prostornih narativa promatranih kroz vrijeme. Utoliko istraživanje predlaže okvir za specifična znanja koji obuhvaća i povijest koreografije i povijest arhitekture u gradu.
u sklopu programa ASZ X-tenzija i Objekt, nadvija se