Darío Bardam
predstava
foto: Orlin Ognyanov
cijeli ovaj tekst opetovano promašuje bez nade da ikada-ne promaši: kroz flux specifične beznačajnosti, početne višestrukosti.* pomaknuti tlo koje vas pokreće, zadržavanje. ipak, barok uvija iokreće svoje preklope, gurajući ih u beskonačnost, preklop preko preklopa.* ovo se događa već 12,6 milijardi godina. ide jako dobro s onim što znamo da znamo. transitoria y fugaz. kao nepovezan, kao nomad izgubljen u nekoj vrsti nesvodive odiseje… s besciljnim uvjerenjem da će svaki pokret promašiti svoje odredište, kao «dobro štivo», kao valjana interpretacija.* zamagljivanje vlastitih rubova. piensa, con oído. je li ovo to? pitam. više ili manje, više ili manje, dvosmisleno, nejasno. od neprestanog preoblikovanja, nestajanja, do rastakanja, do zvjezdane prašine (i obrnuto, naopako i neuredno) (opet). svjestan onoga što još nije i što bi moglo biti uskoro ili ne. za otprilike 4,7533108 x 10-8 milenija zvižduk će zavladati prostorom.
*Erin Manning, “Always More Than One” (x2) i Paz Rojo, “To Dance in the Age of No-Budućnost”.
ples pleše: Dario Bardam
ples je informiran plesom Anne Grip, Cristine Caprioli, Deborah Hay i Lipi Hernández (među ostalima, mnogima).
ples glazbeno vodi Darío Bardam i Tsvetan Momchilov.
ples je promišljen s Gry Tingskog.
ples je osvjetlila Carina Premer.
ples je ilustrirao Gjorgji Despodov.
o plesu skrbi i uvijek prati Aleksandar Georgiev.
Produkcija Darío Bardam s festivalom Roots Proposals, Giessen. Koprodukcija ICC (Imaginative Choreographic Center) i Garage Collective uz podršku National Cultural Fund of Bulgaria i Giessener Hochschulgesellschaft (GHG).