JAVA

Dvoje putnika u letećem tanjuru Gorgona pokušavaju sastaviti sjećanje na Život. Dvoje izvođača iz spašenih znakova na sceni tumače svoju prošlost i iščitavaju svoju budućnost. Uporni kao vrane, čeprkaju i recikliraju sve što im se nađe pod kljunom, u pokušaju uspostavljanja izvedbenog protokola. Darko i Silvia. I non-Darko i non-Silvia. Kada otvorimo usta, kljunove, što se čuje? Kako se kreću naša tijela?  Jesmo li ostali dosljedni svojim ekscentričnim, spektakularnim gestama? Je li potrebno obnoviti egzorcizam pred publikom? Ili je dovoljno samo bivati, (ne)svjesno, u protoku vremena?

Želja za stvaranjem novog još uvijek je živa. Ptice u našim srcima i dalje klikću i rugaju se prolaznosti u lice.

Svatko od nas iznad glave ima mračnu pticu. Ona vidi ono što mi ne vidimo u tumačenju sebe samih.

Bartabas, Les Cantiques du Corbeau

You don’t need to be a poet to be prone to Apophenia, to seek meaningful patterns in the scattered, senseless data of the everyday.

Olivia Laing, To the River

AUTORI I IZVOĐAČI: Darko Japelj i Silvia Marchig
SCENOGRAFIJA: Tetiana Maslyk
GLAZBA I ZVUČNI PEJZAŽI: Sven Pavlović
KOSTIMI: Tea Kantoci
SVJETLO: Saša Fistrić
FOTOGRAFIJA: Sindri Uču
PRODUKCIJA: Kik Melone 2022. u koprodukciji s Muzejom suvremene umjetnosti, kao dio programa ANTISEZONA 22
PODRŽANO OD: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija RH

Ostvareno kroz Rezidencijalno-istraživački festival Platforma HR Plesnog centra TALA i uz potporu Centra kulture na Peščenici – KNAP.