SOL

Silvia Marchig
predstava

foto: Jason Mulhausen

Existence is not an individual affair. Individuals do not preexist their interactions; rather, individuals emerge through and as part of their entangled intra-relating . Which is not to say that emergence happens once and for all, as an event or as a process that takes place according to some external measure of space and of time, but rather that time and space, like matter and meaning, come into existence, are iteratively reconfigured through each intra-action, thereby making it impossible to differentiate in any absolute sense between creation and renewal, beginning and returning, continuity and discontinuity, here and there, past and future.

Karen Barad, Meeting the Universe Halfway, 2007.

Sol je materijalizacija ‘svih Silvia’ proizašlih iz mapiranja prošlih radova i vlastitog iskustva dugogodišnjeg djelovanja na plesnoj sceni. U toj igri, kojom se djelomično sugerira značenje, a djelomično je ostavljeno na kolektivno upisivanje – autorica poziva gledatelje da budu sukreatori u konstruiranju značenja.

Generirane spoznaje uvjetovane su individualnim iskustvom i očekivanjima svakog gledatelja koji odluči sudjelovati u tom neponovljivom komunikacijskom činu, pri čemu mu kostim postaje gradivnim elementom svega materijalnog (scene) i nematerijalnog (identiteta) u izvedbi.

– T. K.

Sol nastaje tijekom 2020. godine pod utjecajem neizvjesnosti i nesigurnosti uzrokovane pandemijom i tektonskim poremećajima: onih doslovnih, u zemljinoj kori, kao i onih društvenih koji se daju naslutiti u osjećaju preslagivanja vrijednosnih sustava u nama i svuda oko nas.

Prepoznajem svoje sidro u autentičnosti doživljaja žive izvedbe i uranjam u nju, promatrajući pri tom kako djelujem na društvene i povijesne konotacije formata ‘ženskog sola’, a što te konotacije čine meni, u izvedbi i izvan nje. Prepuštam publici upisivanje simbolike, značenja i referenci. Nekih sam svjesna, neke su izvan kontrole.

U predstavi se pojavljuju duhovi prijašnjih radova: Karusel (Japelj, Marchig) Ovo (ni)je moja šuma (Govedić, Japelj, Marchig), Divljač (Trafik; Alvir, Banich, Čuljak, Liverić, Lupi, Marchig, Svetopetrić), Glečer (Horvat, Marchig, pavleheidler, Pregrad) i Najtužniji komad. Ikad. (Gutić Mižimakov, Lancia, Marchig, Sibila, Vodenica) i kostimi Andrijane Botice, Olivera Jularića i Iztoka Hrge.

Posvećena je ovim suradnjama i ljubavi koja je iz njih proizašla.

– S. M.

AUTORICA I IZVOĐAČICA: Silvia Marchig
KOSTIM I INSTALACIJA: Tea Kantoci
GLAZBA: Josip Maršić
DIZAJN RASVJETE: Saša Fistrić
FOTOGRAFIJA I DIZAJN: Jason Mulhausen
U predstavi se koristi pjesma Metronome grupe Nomeansno.
PRODUKCIJA: Kik Melone, u partnerstvu s Muzejom suvremene umjetnosti u Zagrebu, u sklopu programa ANTISEZONA 20
HVALA: Plesnom centru TALA, Antisezonkama

NA ANTISEZONI

2. blok | SATELITSKE SESIJE

SUBOTA, 26. lipnja 2021. | 20:00 | Zagrebački plesni centar
SOL, repriza

NAJAVNI VIDEO